Ako vam se čini da vam tijelo neutaživo žudi za slatkim, masnim, ili generalno hrani za koju, za razliku od kalorijske znamo da nema baš neku nutritivnu vrijednost - ne čini vam se. Ta neodoljiva privlačnost koju osjećamo prema najgorim prehrambenim namirnicama uvjetovana je hormonima. 

Tri su ključna hormona koji utječu na našu žudnju za uglavnom procesuiranom i nezdravom hranom, a to su kortizol, leptin i GLP-1, odnosno glukagonu sličan peptid, koji posljednje vrijeme uživa veliku popularnost zahvaljujući lijeku Ozempicu u kojem je ključni aktivni sastojak. 

Kortizol

Kortizol, poznati i kao hormon stresa, je hormon kojeg luči nadbubrežna žlijezda i to, kako mu i samo ime kaže, tijekom stresnih razdoblja. Luči se neovisno o tome radi li se o "pozitivnom stresu", kao što je uzbuđenje koje osjećamo kada sudjelujemo u nekom natjecanju, ili negativnom stresu kojem smo izloženi na, primjerice, radnom mjestu. 

Iako je malo stresa zdravo za naš organizam, problem nastaje kada stres ne prestaje. Prema istraživanju provedenom 2022., trećina odraslih osoba smatra da su čitav dan pod stresom i da im je gotovo pa nemoguće od njega se odvojiti. 

Trajno visoke razine kortizola mogu potaknuti apetit i posljedično dovesti do prejedanja i debljanja. Kortizol je, također, najvjerojatniji krivac za ono tvrdoglavo salo oko trbuha kojeg se jednostavno ne možete riješiti - jer hormon stresa govori tijelu da čuva energiju.

Kako dovesti razine kortizola u red?

Stres nije nešto što možemo (ili bismo trebali) baš u potpunosti eliminirati iz života. Umjesto toga, poradite na pronalaženju tehnika koje će vam pomoći da se nosite sa stresom.

Pokušajte meditirati, dajte priliku jogi ili nekom drugom obliku tjelovježbe koji stavlja naglasak na pravilno disanje i opuštanje, prioritizirajte san i povećajte unos omega-3 masnih kiselina. 

Leptin

Drugim imenom "hormon sitosti", leptin je protein koji prvenstveno izlučuju masne stanice odnosno adipociti bijelog masnog tkiva, one vrste masnog tkiva koje se nalazi u području trbuha, bokova i bedara, a u kojem naše tijelo skladišti energiju koju organizam troši kad smo gladni. 

Njegova je uloga signaliziranje sitosti: leptin se izlučuje u trenutku kada smo dovoljno pojeli i krvlju putuje do mozga gdje prenosi informaciju o sitosti, što rezultira smanjenim osjećajem gladi. Međutim, iz niza razloga, komunikacija između leptina i mozga ne funkcionira uvijek savršeno i mozak ne odgovori baš uvijek na poruku koju šalje leptin, ostavljajući nas stalno "gladnima".

Kako dovesti razine leptina u red?

San je važan regulator razine leptina, ali i apetita općenito zbog čega je važno uvesti zdravu rutinu spavanja, idealno osam sati svaku noć. Prehrana bogata vlaknima također pomaže u regulaciji leptina, kao i omega-3 masne kiseline i doručak bogat proteinima. Proteini ne samo da će vas zasititi na početku dana, nego će i potaknuti proizvodnju leptina. 

GLP-1

GLP-1 ili glukagonu sličan peptid je hormon koji se počne proizvoditi u trenutku kada hrana uđe u tanko crijevo i koji govori našem mozgu da smo siti. Također, kao i leptin, uključen je u regulaciju apetita i osjećaja sitosti, a posljednja istraživanja pokazuju da upravo leptin regulira izlučivanje GLP-1.

Zdrave razine GLP-1 mogu pomoći u smanjenju žudnje za hranom i spriječiti prejedanje, kao što i demonstriraju rezultati liječenja Ozempicom, lijekom namijenjenom prvenstveno dijabetičarima, a koji se u posljednje vrijeme koristi i u liječenju pretilosti. Međutim, "neuredan" život, nekvalitetan san i konzumacija prerađene hrane izbacuje GLP-1 iz ravnoteže.

Kako dovesti razine GLP-1 u red?

Obogatite prehranu vlaknima, osobito onima iz fermentirane hrane, kao i prebioticima, neprobavljivim vlaknastim spojevima koji služe kao hrana za "dobre" bakterije u našim crijevima. Konzumacija vlaknastih namirnica poput avokada, leće ili slanutka povezana je s povećanjem razine GLP-1.